Proizvodni proces iglanih netkanih materijala obično uključuje grebanje (i grubo i fino), faze prethodnog iglanja i glavnog iglanja. U nekim slučajevima umetnut je međusloj armaturne mreže. Materijal se podvrgava daljnjoj obradi - kao što je dvostruka obrada mreže (često metodama zračnog polaganja) i kompozitno iglanje - nakon čega slijedi toplinsko stvrdnjavanje, pečenje i kemijska završna obrada.
Probijanje iglom je metoda mehaničkog zapetljavanja koja se koristi za proizvodnju netkanog materijala. Koristi bodljikave igle koje ubadaju vlakna u bazu vlaknaste mreže recipročnim pokretom, uzrokujući međusobno spajanje vlakana. Igle su postavljene na iglenu ploču koja je pričvršćena na klipnjaču; ova šipka pomiče dasku gore-dolje kako bi se vlakna zapetljala. Dizajn igle središnji je dio tehnologije; podešavanjem raspodjele i kuta izbočina kao i ukupnog oblika igle na temelju vrste vlakana i željenih svojstava materijala - proizvođači mogu prilagoditi proces određenim vlaknima i proizvesti potrebnu tkaninu.
Načelo obrade u potpunosti se oslanja na mehaničko djelovanje - konkretno, na probijanje stroja za bušenje iglom - kako bi se učvrstila mreža labavih vlakana i dala strukturna čvrstoća. U osnovi, bodljikave iglice (obično s trokutastim ili drugim poprečnim presjekom) opetovano probadaju mrežu. Dok bodlje prolaze, potiskuju vlakna s površine i unutarnjih slojeva u unutrašnjost mreže. Sile trenja sabijaju izvorno labavu mrežu, a kako se iglice povlače, snopovi vlakana odvajaju se od bodlji i ostaju utisnuti u mrežu. Ovaj proces hvata snopove vlakana unutar strukture, sprječavajući da se mreža vrati u izvorno labavo stanje. Uzastopno ubadanje iglom uzrokuje da se vlakna potpuno zapetljaju, što rezultira netkanim materijalom sa specifičnim karakteristikama čvrstoće i debljine.
Ključna prednost tehnologije bušenja iglom u odnosu na druge metode je njezina svestranost, koja omogućuje različite primjene od filtracije i građevinskih materijala do automobilskih komponenti i higijenskih proizvoda.